Adornovo pismo Horkhajmeru
Maksu Horkhajmeru, za njegov sedamdeseti rođendan, 14. februar 1965.
Tags: adorno > frankfurtska škola > horkhajmer > horkheimer > kritička teorija
Josif Brodski – PREDAVANJE O DANILU KIŠU
Malo me čudi jugoslovenski kompleks inferiornosti u odnosu na evropsku kulturu. Zar trećina – najmanje – rimskih imperatora nije rođena na Balkanu, pre svega u Dalmaciji? Zar Aleksandar Veliki nije bio Makedonac? Ako bih radio za Jugoslovensku turističku berzu igrao bih na tu kartu: «Poseti Jugoslaviju, mesto rođenja imperatora». Zar treba podsećati da je ono što se uobičajeno reklamira kao evropska kultura začeto na obalama Sredozemnog Mora i relativno nedavno je prešlo Alpe?
Dragi dani kad je vitez bio Grigor – Miljenko Jergović
Valjda i nije bilo ljupkijega skandala od onoga od neki dan kada je gospodin Josip Švub iz Donje Kovačice izašao u javnost s tvrdnjom da je Grigor Vitez svoju slavnu pjesmu “Kako živi Antuntun” napisao s namjerom da se osveti Antunu Tunu, inače ujaku supruge gospodina Švuba. Naime, taj je Tun, tvrdi on, na pasja preskakala izvrijeđao pjesnika kada je ovaj došao, u ime komunističkih vlasti, prikupljati žito. I umjesto da kulaka Tuna prijavi Ozni ili Udbi, te ga po zakonu ojadi, Vitez je odlučio odgovoriti na uvrede, i to dječjom pjesmicom. Jednom od najljepših u povijesti hrvatske – i nekoliko okolnih, jezično međusobno razumljivih – književnosti.
ČUVAJTE MI MUDA – Mirko Kovač
Stota je godišnjica rođenja Oskara Daviča (Šabac, 18. januara 1909–Beograd, 30. septembra 1989), pesnika, romanopisca i esejiste – izbrisanog iz nasleđa savremene Srbije, pod izgovorom lustracije komunista, a zapravo u osvetničkom progonu koji su kreatori postkomunističke kulturne politike preduzeli po emancipaciji srpskog šovinizma devedesetih. Setićemo ga se uz pomoć teksta Mirka Kovača, iz zbirke eseja „Pisanje ili nostalgija”, objavljene 2008. kod zagrebačke Frakture
Ričard Rorti – O HAJDEGEROVOM NACIZMU
Hajdegerovi spisi – kako rani, tako i oni kasniji – prepuni su polemike prema distinkciji pojavnost-realnost. Na početku, ova polemika je bila usredsređena na djuijevsko potenciranje prioriteta Welt (svijet) nad Wirklichkeit (zbilja), Zuhanden (priručno) nad Vorhanden (predručno), Auslegung (izlaganje) nad Aussage (iskaz). Ako neko čita paragrafe 31-3 iz Bivstvovanja i vremena kako bih ja to želio, i kako je Mark Okrent ukazao u svojoj knjizi Hajdegerov pragmatizam, Hajdeger će biti posmatran kao neko ko pravi teoriju instrumenta prakse, kao neko ko konstruiše tvrdnje kao alatke za ostvarivanje nekih ljudskih projekata. Čak i u kasnijim radovima, gdje je Hajdeger tretirao pragmatizam kao banalnu varijantu ničeanskog nihilizma, on još uvijek uporno insistira da je grčka dihotomija pojavnost-realnost simptomatična za Zapadni metafizički način govorenja Bića. I stvarno, on ponekad ulazi u trag pragmatizmu našeg vremena – njegovog tehnološkog shvatanja Bića – uz pomoć spomenute distinkcije.
Mihailo Đurić – Ničeova pozna zaostavština
Pogovor knjizi Fridrih Niče, Pozna zaostavština (Beograd: Prosveta, u štampi).
[Filozofski godišnjak, br. 10/1997, Beograd]
Čemu još filozofija? – Theodor W. Adorno
Prvotno objavljeno kao predavanje na Hessischen Rundfunk siječnja 1962, a zatim u časopisu Merkur mjeseca studenog 1962. Prijevod je rađen prema prerađenom tekstu u knjizi Eingriffe (Neun kritische Modelle), Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main 1963.
Žan Bodrijar – ZAŠTO TEORIJA
Upravo sada jezik i teorija menjaju smisao. Umesto uloge načina produkcije, igraju ulogu načina nestajanja, baš kao što je Objekt postao način nestajanja subjekta. Ulogu zagonetke ne igra više analiza: ona pokušava da zagonetku objekta sačuva zagonetkom govora.
NEKA KOMUNISTIČKA ZAPAŽANJA O FILOZOFIJI – Cyril Smith
Govor održan na Socialist Scholar’s Conference, Manhattan, 1. april 2000.
Molim vas da obratite pažnju: ovo nisu “filozofska zapažanja o komunizmu”. Toga već ima i previše.
Patrik Bjukenen – FRANKFURTSKA ŠKOLA
”Zaista efikasna totalitarna država bila bi ona u kojoj svemoćni, sprovodioci političkih šefova njihova armija menadžera, kontroliše stanovništvo robova koji se ne moraju primoravati ni na šta, jer vole da služe.”