Pekić o Englezima
Iz knjige intevjua Borislava Pekića “Vreme reči”, BIGZ 1993, (str. 124-126). “Pekićev roman o Londonu” – deo razgovora koji je vodila Vesna Kesić, “Start”, Zagreb, 2. 6. 1984.
(…) “To wait and see”, čekati pa videti, čini mi se da najbolje odražava prirodu njihovog duha, pa i istorije. Čine mi se u žasno presporim ljudima koji uvek nekako stižu na vreme. Nije to stvar samo temperamenta već kulturno – političkog iskustva. Brazilci, koji su englesku policijsku ekipu uzeli za učitelje, morali su se odreći njihovih usluga, njihove psihološle i policijske škole, oni to ne bi uspeli sprovesti ni za narednih sto godina. Opredelili su se, naravno, za znatno brže elektrošokove i batine.
Sećam se jednog svoj poznanika koji je, sišavši sa aviona u vreme jedne od onih perpetuirajućih irskih bombaških akcija, kazao da bi on, ako bi mu se dalo, irski problem rešio dok okom trepneš. Ja ne sumnjam, jasno mi je da bi on to uradio, nije mi samo jasno da se taj čovek kod kuće smatrao demokratom, liberalom i čovekom apsolutne tolerancije.
Konfiskacija pamćenja ::: Dubravka Ugrešić
Čto by stalo vse ponjatno Nado načat’ žit’ obratno. A. Vvedenskij 1
Intervju sa Mirkom Kovačem
Književnik Mirko Kovač od samih početaka bio je samosvojan i intrigantan pisac. Od prvoga romana Gubilište (1962) pa do posljednjega Grad u zrcalu (2007) objavio je još šest romana: Moja sestra Elida, Životopis Malvine Trifković, Ruganje s dušom, Vrata od utrobe, Uvod u drugi život i Kristalne rešetke; zatim dvije zbirke pripovijedaka: Rane Luke Meštrevića i Nebeski zaručnici; te zbirke eseja Europska trulež, Europska trulež i drugi eseji i Cvjetanje masa. Osim što je pisac romana i pripovijedaka autor je knjige izabranih drama Isus na koži te scenarija za filmove Lisice, Muke po Mati, Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Večernja zvona, Dan za tetoviranje… U svakom od svojih djela Kovač se potvrđivao kao pisac koji djelima i putem svojih likova rastvara probleme od kojih je sazdan naš univerzum; čovjekovo zlo i dobro, sreća i nesreća, radost i tuga, prokletstvo i blagoslov, nježnost i grubost, općenito čovjekov život. Zbog svega toga Kovač je valjda pisac koji se nikada nije izričito svrstavao iako su ga mnogi svojatali, ali i pisac koji je uvijek govorio da je jezik piščeva pripadnost. Povod su ovom razgovoru nagrade: godišnja Nazorova i August Šenoa Matice hrvatske, koje je dobio za roman Grad u zrcalu.
Po nagradama koje vas ove godine hoće čini se da ima smisla pisati?
– Mi smo još jedina fela koja se pita ima li smisla raditi to što radimo. Nitko se ne pita ima li smisla biti general, kad generala ima kao pljeve.
Raša Popov ::: Na večeri s Titom
Donesu mi u državnu radio-stanicu, gde sam tada figurirao kao zamenik glavnog urednika pretponoćnog programa, pozivnicu sa presovanim žigom. Iz maršalata je. Od tvrđeg je belog kartona. Poziva me na večeru Tito.
Miroslav Krleža: In extremis
(Sabrana djela Miroslava Krleže. Svezak osmi:
Malo je ljudi koji više vole komunizam od mene
By Svetislav Basara,
prenosimo Danas, razgovarao Zoran Panović
B r a n k o Ć o p i ć ::: Bašta sljezove boje
Muškarci obično slabo razlikuju boje, ali jedan takav neznajša u bojama kakav je bio moj djed, e, takvog je bilo teško naći. Njegov spektar svodio se na svega četiri osnovne boje, a ono ostalo – to nije ni postojalo ili se svodilo, u najmanju ruku (ako je čiča dobre volje!), na neki vrlo neodređen opis: “žuto je, a kao i nije žuto, nego nešto onako – i jest i nije”.
Kako je na ovome našem šarenom svijetu većina stvorenja i predmeta obojena “i jest i nije” bojom, to je s mojim djedom oko toga uvijek dolazilo do nesporazuma i neprilika.
S t a r o h e b r e j s k e p r i č e
.Ovim malim izborom priča/bajki najavljujemo knjigu “Starohebrejske priče” s preko stotinu i dvadeset priča koja uskoro izlazi u prijevodu na našem jeziku.
…..Priče su podijeljene u šest cjelina: Priče o stvaranju; Od Noe do Mojsija; Od zauzeća Kannana do progonstva; Od Aleksandra do razorenja Drugoga hrama; Rimski carevi i učenjaci; Priče o biljkama i životinjama u Talmudu i Midrašu.
…..Vidljivo je, dakle, da svaka priča ima i historijski, ali i anegdotalani i teološki sloj, što i ne iznenađuje kad se zna da su ovim pričama izvor Talmud, Midraš i Hasidim.