Jean Baudrillard – Duh terorizma
Doživjeli smo dosta svjetskih događaja, primjerice Dijaninu smrt ili Svjetsko nogometno prvenstvo, a bilo je i stvarnih događaja punih nasilja, ratova i genocida. No nije se dogodio nijedan simbolični događaj svjetskog značenja – time ne mislim na neki posvuda prikazan događaj već na događaj koji bi mogao dovesti u pitanje samu globalizaciju. Tijekom devedesetih imali smo ono što je argentinski pisac Macedonio Fernandez nazvao “štrajkom događaja”. No sada je štrajk okončan, događaji više ne štrajkaju. Nakon atentata na Svjetski trgovački centar u New Yorku možemo reći da se radi o apsolutnom događaju, “majci” događaja, čistom događaju koji se tiče svih događaja koji su se ikad dogodili.
Đerđ Kunst – MESTO GENEALOGIJE U NIČEOVOM DELU I ŽIVOTOPISU
Niče je svoje delo Zur Genealogie der Moral (Genealogija morala) napisao jula 1887. godine – moglo bi se reći u abnormalnom tempu – za dvadeset dana, a objavio ga je još iste godine u novembru. Podnaslov dela glasi Eine Streitschrift – Dem letztveröffentlichten “Jenseits von Gut und Böse” zur Ergänzung und Verdeutlichung beigegeben. Početak ovog podnaslova ponajpre se može prevesti kao “polemički spis”, nemačka imenica “Streit” pak oštrija je i praštavija od “polemičkog spisa”, a u prvom redu i ne znači “polemiku”, nego “bitku”, “hvatanje u koštac”, “boj”, odnosno polemiku koja je izrazito borbena, “na pesnce”, minimum “rat rečima”.
Thomas Bernhard – O Hajdegeru
Štifter me, u stvari, neprestano podseća na Hajdegera, na tog smešnog nacionalsocijalističkog malograđanina u pantalonama pumparicama. Kao što je Štifter najbesramnije totalno iskičerisao veliku književnost, tako je Hajdeger, filozof iz Crne šume, iskičerisao filozofiju, Hajdeger i Štifter, svaki za sebe, svaki na svoj način, neizlečivo su iskičerisali filozofiju i književnost. Hajdegera, kome su hrlile ratne i posleratne generacije i za čijeg života su već o njemu pisani silni doktorski radovi, odvratni i stupidni, uvek vidim kako sedi na klupi pred svojom kućom u Crnoj šumi, pokraj svoje žene koja mu, u perverznom štrikerajskom zanosu, neprekidno štrika zimske čarape od vune koju su oni lično ostrigli sa sopstvenih hajdegerovskih ovaca. Ne mogu da vidim Hajdegera drukčije nego na klupi pred njegovom crnošumskom kućom, pored njegove žene kojom je totalno ovladao za ceo život i koja mu je ištrikala sve čarape i isplela sve kape sa ušankama i pekla mu hleb i šila mu posteljinu i za njega lično pravila sandale. Hajdeger je bio kič mozak, rekao je Reger, baš kao i Štifter, ali ipak još smešniji od Štiftera, koji je stvarno bio tragična pojava za razliku od Hajdegera, koji je uvek bio samo komičan, podjednako malograđanin kao Štifter, podjednako obuzet groznim ludilom veličine, taj slabašni podnoalpski filozof, stvoren, verujem, upravo za nemački filozofski ćup.
SOCIOLOSKA KRITIKA RADIO MUZIKE – Theodore Adorno
Prevela Brankica Mikic
Radomir Konstantinović – Filosofija palanke
U svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost. Sve što je pretežno lično, individualno (ma u kom pravcu) nepoželjno je pre svega zato što je obećanje “sveta”, kao čiste negacije palanke, dakle, obećanje stilske polivalencije, a ova polivalencija je, za palanački duh, čisto otelotvorenje kakofonije, muzika samog pakla.
Hans Jonas – POJAM BOGA NAKON AUSCHWITZA
Hans Jonas, filozof morala, studirao kod Husserla, Heideggera i Bultmanna, 1928. promovirao kod Heideggera i Bultmanna o pojmu gnoze, 1933. emigrirao za Englesku, 1935. za Palestinu, 1949. preselio se u Kanadu, 1955. za SAD. Docenture i profesure u Jeruzalemu, Kanadi i SAD. Od 1982. do 1983. prva Eric – Voegelin – gostujuća profesura na Ludwig – Maximilian – Univerzitetu u Münchenu. 1987. dobio Nagradu za mir, Njemačkih izdavača.
Sa svečanim predavanjem pod naslovom ”Pojam Boga nakon Auschwitza” zahvalio se Hans Jonas za počast nagrade Dr. Leopold Lucas, Evangelističko – teološkog fakulteta Eberhard – Karls – Univerziteta Tübingen, koja je, kako je ocijenjeno, ”dodijeljena čovjeku koji je razumno argumentirao u jednom opasnom vremenu propagirajući nužnost etike odgovornosti”. Tekst se pojavio u knjizi Refleksije o mračnim vremenima. Dva predavanja Fritza Sterna i Hansa Jonasa, a objavljen je i u izdanju Suhrkampa, prvo izdanje 1987.
Danuta Cirlic-Straszdzpska: Erotsko kod pisca, koji kao da je nestao iz knjizevnog vidokruga
Zanimljivu temu “Erotsko i prevod” zelim da iskoristim da se zajedno setimo jednog darovitog i ne tako davno slavnog pisca, koji se danas vrlo malo spominje. Ovaj pisac je citavog svog knjizevnog zivota bio napadan – na pocetku, izmedju ostalog, bas zbog erotskog u njegovim knjigama. Zato se i branio.
Mirko Kovač: pisac kojem je priznato da je hrvatski ::: M i lj e n k o J e r g o v i ć
Kada su ga pitali kako se osjećao kada ga je na jednome antinacionalističkom skupu u glavu pogodio fotografski aparat, odgovorio je: “Kao Albanac!” Bijesni šešeljevac gađao je kosovskoga publicista Vetona Suroija, ali je pogodio njega, i sasvim je logično da se u tom času osjećao kao Albanac.
G r a d u z r c a l u ::: Mirko Kovač
Dvanaest godina nakon izlaska svoga posljednjeg romana Kristalne rešetke Mirko Kovač objavio je novi romaneskni naslov ‘Grad u zrcalu’. Inače, to je već osma knjiga u sklopu Frakturine edicije sabranih djela toga pisca, rođena u Hercegovini 1938. i dugo godina nastanjena u Beogradu, odakle je zbog glasna i oštra protivljenja Miloševićevu režimu početkom devedesetih bio primoran odseliti, disidentsko utočište pronašavši u Rovinju. Učlanjenjem u Hrvatsko društvo pisaca i objavljivanjem svojih djela u Hrvatskoj Kovač dodatno zbunjuje povjesničare književnosti, koji ne znaju u koju ga nacionalnu ladicu svrstati, pri čemu im pisac nimalo ne pomaže uporno ignorirajući pripadnost nacijama i potvrđujući tako titulu »oskvrnitelja mitova« koju mu je davnih dana dodijelio Predrag Matvejević. To je titula koju Kovač s ponosom nosi jer, kako u nekom intervjuu obrazlaže, »nacije su zapravo proizvod ‘mitotvorne svijesti’, a mitovi o narodima su opasni jer su mitovi najpogodnija sredstva za sukobe, za opravdanja svih vrsta zlodjela«.
Romanom ‘Grad u zrcalu’ Kovač zaključuje ciklus proza posvećenih zavičaju, naglašavajući u izjavama za medije kako je taj roman zrcalo njegovih prijašnjih knjiga, odnosno njihov posljednji odraz u tom zrcalu. Roman je ispripovijedan iz pozicije prvoga lica jednine, od strane lika koji je i sam književnik, čime se sugerira autobiografičnost teksta. Ipak, iako bi bilo pogrešno sudbine protagonista iščitavati kao istinite i prenesene iz stvarnoga piščeva života, u građu je pisac ipak utkao i neka vlastita iskustva, kao i djeliće biografija svojih bližnjih, što je uostalom činio i u svojim ranijim djelima, neprestano svjestan da, ma koliko pisali o sebi, to je uvijek život drugoga, i obratno. U Kovačevim je prozama uloga pripovjedačeva literarnog ja da na svome tijelu u naše doba donese barem djelić povijesti, a u Kovačevim se djelima – kao što je to slučaj kod svih velikih književnika uostalom – prošlost uvijek prelama kroz ljudske sudbine i njihovu intimu, što je i u novome romanu neizostavno.
Ginter Gras – Poezija
SVETAC NA STUBUOvuda vrljaše zloduh, grubijan s prtljagom pozamašnim,