Ričard Rorti – O HAJDEGEROVOM NACIZMU
Hajdegerovi spisi – kako rani, tako i oni kasniji – prepuni su polemike prema distinkciji pojavnost-realnost. Na početku, ova polemika je bila usredsređena na djuijevsko potenciranje prioriteta Welt (svijet) nad Wirklichkeit (zbilja), Zuhanden (priručno) nad Vorhanden (predručno), Auslegung (izlaganje) nad Aussage (iskaz). Ako neko čita paragrafe 31-3 iz Bivstvovanja i vremena kako bih ja to želio, i kako je Mark Okrent ukazao u svojoj knjizi Hajdegerov pragmatizam, Hajdeger će biti posmatran kao neko ko pravi teoriju instrumenta prakse, kao neko ko konstruiše tvrdnje kao alatke za ostvarivanje nekih ljudskih projekata. Čak i u kasnijim radovima, gdje je Hajdeger tretirao pragmatizam kao banalnu varijantu ničeanskog nihilizma, on još uvijek uporno insistira da je grčka dihotomija pojavnost-realnost simptomatična za Zapadni metafizički način govorenja Bića. I stvarno, on ponekad ulazi u trag pragmatizmu našeg vremena – njegovog tehnološkog shvatanja Bića – uz pomoć spomenute distinkcije.