Ova prava lavina neurobioloških podataka omogućuje nam jasnije nego ikada dosada shvatiti kako nas moždani centri za emocije navode na srdžbu ili pla i kako se stariji dijelovi mozga, koji nas nagone na ratovanje ali i vodjenje ljubavi, kanaliziraju u ovom ili onome smjeru. Ova nevidjena jasnoća u vezi s funkcioniranjem emocija i njihovim nesavršenostima u središte pozornosti dovodi neka nova rješenja za našu kolektivnu emocionalnu krizu.
S pisanjem ove knjige morao sam čekati sve dok znanstvena žetva ne postane dovoljno bogata. Znanstvene spoznaje toliko kasne velikim dijelom i zbog toga što su istraživanja tijekom godina iznenaujue umanjila ulogu osjeaja u mentalnome životu, pa su emocije za znanstvenu psihologiju ostale najveim dijelom neistraženim kontinentom.
U tu prazninu nahrupila je sva sila knjiga iz praktine i popularne psihologije (tzv. self-help, »samopomo« – prim. prev.), dobronamjernih savjeta u najboljem sluaju utemeljenih na klinikim stavovima, ali bez osobitih znanstvenih temelja, ili čak posve bez njih. Znanost danas konačno može s pouzdanjem početi odgovarati na ova toliko važna i zbunjujua pitanja psihe u najiracionalnijoj ulozi i s popriličnom tonošu odrediti položaj i gradju ljudskoga srca.
