Kolekcija se smatra njenim remek-delom i sadrži seriju novonapisanih bajki u velikoj meri inspirisane motivima preuzetim iz drevne slovenske mitologije predhrišćanske Hrvatske.
“Priče iz davnina” vide se kao jedan od najtipičnijih primera njenog stila pisanja koji su književni kritičari poredili sa Hansom Kristijanom Andersenom i J. R. R. Tolkienom zbog načina na koji kombinuje originalne fantazijske zaplete sa narodnom mitologijom.
Posluživši se oblikom bajke i fantastičnim elementima, stvorila je autonomni svet davnina u kojem se mitski svet spaja sa secesijski stilizovanom slikom vremena, prostora, likova i događaja. Prvo izdanje je imalo šest priča, a u drugom izdanju su dodate još dve priče.
Kao što smo naveli, knjiga “Priče iz davnina” u svom prvom izdanju sadrži šest priča: “Kako je Potjeh tražio istinu”, “Ribar Palunko i njegova žena”, “Regoč”, “Šuma Striborova”, “Brat Jaglenac i sestrica Rutvica” i “Sunce djever i Neva Nevičica”. U narednom izdanju dve priče koje su dodate su: “Lutonjica Toporko i devet župančića” i “Jagor”.
Otkako su se pojavile vodi se rasprava koliko je njihova struktura originalna, odnosno koliko duguje slovenskoj mitologiji i narodnoj priči, odnosno folkloru. Inspiraciju za pisanje ovog dela dobila je kada je žar koja je izletela iz kamina podsetila na male slovenske kućne duhove, koji su se kasnije upleli u radnju “Šume Striborove”
U umetničkoj realizaciji “Priča iz davnina” zaista nema gotovih preuzetih prizora, fabula, ali su glavne teme prreuzete iz narodne tradicije i mitološke literature ipak znatno širi od samih imena i likova.
Mitovi, legende i bajke spadaju u najstarije ujetničke tvorevine ljudskoga uma i one su svoju nit trajanja održale sve do danas. Bile su temelj na kojoj su kod pojedinih naroda izrastale književnosti i religije, a kao čovekovo delo, često su bile i spona između ljudi.
Osim u likovima, uticajne slovenske mitologije i narodne tradicije Ivana Brlić Mažuranić svesno ili nesvesno usadila je i u biljni svijet “Priča iz davnina”. Bukva, lipa, hrast, jabuka, javor, samo su neke od biljaka koje visoko kotiraju u ovoj mitologiji i tradiciji, a Ivana Brlić Mažuranić njima je upotpunila svoj čarobni svet.
Ono što ovu autorku čini nezaboravnom i neponovljivom jest privlačnost za mitološkim motivima koji sa sobom donose mitsku strukturu lako prihvatljivu i razumljivu našim najmlađima, strukturu ispletenu oko simbola koji svakom čitaocu nude nadu i utehu da dobro na kraju uvek pobedi, iako sam boj traži žrtvu i odricanje. Ivana Brlić-Mažuranić napravila je fiktivni svet izuzetne vrijednosti u kojem izvori mogu biti tema naučnog istraživanja. Njegova se lepota ne ogleda u mitološkim motivima, već u načinu i stilu kojim su izgrađeni likovi i situacije, načinu kojim su upravo ti mitološki motivi razrađeni.
Kompletna PDF Knjiga
Poštarina (Besplatna isporuka, porudžbina preko 3000din): Srbija 180din Crna Gora, Bosna i Hercegovina (8,5 EUR), inostranstvo DHL (7,5 EUR) | Realizacija kupovine podržana od strane partner kompanije Korisna Knjiga d.o.o
Autor Knjige:
Ivana Brlić Mažuranić
Ivana Brlić Mažuranić je bila Hrvatska književna legenda. Kako u Hrvatskoj tako i Internacionalno Ivana je bila poznata kao jedna od najpoljih pisaca poezije za malu decu.
Ima puno dobrih dječjih priča, ali nema puno dječjih priča koje možeš čitati i kad odrasteš i svakim čitanjem pronaći nešto novo. Uronjena u usmenu tradiciju, a opet toliko originalna i zanimljiva Ivana Brlić Mažuranić zaista je nešto posebno u svijetu književnosti za djecu (a ja bi dodala i za odrasle).
Jedna od zanimljivosti autorice je i njena sposobnost da poveže slavensku mitologiju i usmenu tradiciju u naoko jednostavnu priču koja će privući i velike i male. Popularnost Ivana Brlić Mažuranić je u svakom pogledu opravdana.
Nedavno sam je ponovo čitala i bila sam oduševljena. Njeni nezaboravni likovi i nezaboravne priče uljepšali su mnoga djetinjstva. No, ono što me najviše oduševljava je dubina njenih priča- “Meni je draža moja nesreća nego sva sreća ovoga svijeta” je jedan od citata koji mi se urezao u sjećanje i nešto što me često navodi na razmišljanje.
Šuma Striborova, vjerovatno i najpoznatija njena bajka, zaista je izvanredna, ali i ostale su jednako umjetnički vrijedne. Moja dva favorita su Regoč i Kako je Potjeh tražio istinu.
Priče iz davnina su knjiga koji bi svatko morao pročitati barem jednom. Ne znam kome je ne bi preporučila.
Kakav je ovo uzas postmoderne? (Salim se) Kakav je ovo uzas postmitoloski? (to vec zvuci manje lepo) Meni se ovo nista ne svidja I ja bih u ovim pricama zasigurno bila antagonista moja bi licnost bila predstavljena kao nekakva zmija.Ako cemo pravo nisam ja bas toliko zla. A najkrindz moment je kad dolazi Mokos I sad ne moze da kaze” Pomoz bog”, jer je jelte ona jelte slavenska boginja , pa umesto toga kaze “Dobra ti kob???! “. Na sta Neva Nevcica njoj odvraca ” I tebi isto”? Sto je meni bio hajlajt jezivosti ja se skroz najezila da ne kazem. Mili boze cuda velikoga kako kob moze da bude dobra? Zaboravila Sam da napomenem da Mokos nije bas toliko zla kao ja i ona zmija, Ali je zato vrlo pakosna. (U prici)
I jos nesto mi je palo na pamet da ovo bas ima bilo Kakve veze sa slovenskom mitologijom verovatno ne bi bila “popularna” knjiga u Engleskoj , da ima verovatno bi rekli da i nije nesto posebno,da ima boljih I da je njima to pomalo bezveze. Mozda je to izreceno vise da bi se knjiga kod Nas popularizovala,jer opsta je poznata njinenica da se kod Nas sve voli Sto odobri zapad, mada ja vise prosto ovo kazem zato sto ne mogu da verujem da ovo neko cita zato sto je neverovatno , jer nije zapravo je vrlo bledunjavo I brzo zaboravile I da ste ih citali. Deluje kao da je neko sklepao i nakalemio nekoliko razlicitih bozanstava o kojima ne zna ama bas nista.
I kakve su bre ovo budalastine ona zena njemica te joj se ziva rec povrati.
Ova knjiga je bezvremeni klasik i ima nezamjenjivu sentimentalnu vrijednost. Za mene predstavlja djetinjstvo i sve uspomene koje dolaze uz to. Svaki put kada ju čitam naviru osjećaji nostalgije, te vjerujem da bismo na ovu knjigu trebali gledati kao na vrstu nacionalnog blaga i sačuvati ju za nadolazeće generacije.
Ne znam ima li uopće smisla da nadodajem ili pišem išta o Pričama iz davnine.
Klasik hrvatske dječje književnosti, priče uz koje smo svi odrasli, ali im se svakako možemo vratiti i svaki put naučiti nešto novo iz njih. Ivana Brlić-Mažuranić uistinu je genijalka bez premca.
Još od prvog čitanja urezala mi se scena jezerca s otočićem i crkvicom na njemu, te malenu Rutvicu kako zvonjavom tjera zlo s planine.
Na moje neizmjerno veselje i nevjericu pronašla sam to mjesto u stvarnosti, prije par godina posjetom Visovcu.
Priče su prekrasne.
Šteta što su teško razumljive današnjoj djeci, pojmovi koji se spominju u knjizi su jedva razumljivi i nama malo starijima.
Odlične priče. Za razliku od Hlapića, postoji cijela nijansa karaktera. Posebno mi se svidjela “Kako je Potjeh tražio istinu”, u drugom čitanju, kao psihologu koji radi s djecom tinejdžerske dobi.
Na mene je u mom djetinjstvu pak jako utjecala sama “Šuma Striborova”, posebno bakin odabir na kraju. Ta ideja mi se urezala kao neka misao vodilja, oblikovala moje uvjerenje da nas svo dobro i svo zlo u životu čini onim što jesmo sad, te da ako cijenimo sebe u sadašnjem trenutku ne želimo mijenjati ništa u prošlosti. A postoje i stvari koje su jače od trenutne dobrobiti, ljubav…
“Kad se u zlu nađeš, ti ne čekaj, da ti se velika dver raskrili, već umakni i na mala vra-
ta”, misli garavi Toporko.
Brzo preboljeli rane junaci, jer im dobra sreća poslužila, još brže preboljela sirotinja, jer je
sirotinju bijeda naučila.
Glava gospodara o vjernosti sluge stoji
Nakon tridesetak godina ponovno sam uzeo “Priče iz davnine” u ruke. Neke od priča sam u potpunosti zaboravio, no još uvijek imaju svoju draž, koketirajući sa slavenskom mitologijom.
Na žalost, rječnik je postao arhaičan, te čak i starijima može predstavljati problem… kako bi to sjelo djeci koja sama čitaju ostaje mi nepoznanica.
Sličnu ideju uzimanja djelića slavenske mitologije te pisanje o tom svijetu napravila je oko 2000te i Lidija Bajuk, s knjigom “Kneja”… možda se nekome dopadne i to djelo.