– Kada mi je bilo petnaest godina, bila sam strašna, naprosto strašna! Draga mamica bojala se pustiti me samu van; mislila je da ću doći kući trudna, ili počiniti neku sličnu glupost.
Osoba koja je ovo govorila zvala se Claudia Parker. Slušao ju je David Cooper. Claudia se nalazila u krevetu. Bila je vrlo lijepa djevojka, svjesna toga, a toga je bio svjestan i David i to ih je oboje usrećivalo. Imala je dugu, sjajnu, pepeljastoplavu kosu koja joj je gusto padala oko lica i bogate šiške sve do obrva koje su naglašavale njene ogromne, zelene oči. Lice joj je bilo savršeno, s malim pravilnim nosom i sočnim, punim usnama.
Na sebi nije imala nikakve šminke ni odjeće, a bila je pokrivena samo tankom, svilenom plahtom. David je sjedio na rubu kreveta. Bilo mu je četrdeset godina i to se vidjelo. Imao je crnu,blago kovrčavu kosu i izražajno lice lijepih crta. Nos mu je bio prilično istaknut, a na njemu debele naočale s okvirima od kornjačevine. Izgledao je muževno i mogao se podičiti velikim uspjehom kod suprotnog spola.
