Iz Knjige:
Jer, ja ne želim da se moja knjiga čita površno. Toliko je tuge u meni kad pričam ove uspomene! Već šest godina je prošlo kako je moj prijatelj otišao sa svojom ovcom.
Nastojim ga opisati samo zato da ga ne zaboravim. Žalosno je zaboraviti prijatelja. Nema svako prijatelja. Mogu postati kao odrasli, koji se zanimaju samo za brojke. Zato sam i kupio kutiju bojica i olovaka. U mojim godinama, teško je ponovo se latiti crtanja, kad sam to odbacio
poslije pokušaja sa crtežima udava iznutra i izvana, i to u šestoj godini! Pokušat ću, naravno, da moji crteži budu što sličniji modelima. Ali nisam sasvim siguran da ću uspjeti. Neki crtež je dobar, drugi ne valja. Varam se također u pogledu veličine. Čas je mali princ suviše velik.
Čas, opet, premalen. Kolebam se, isto tako, u pogledu boje njegovog odijela. Tako, pokušavam kako najbolje znam. Pogriješit ću i u važnijim pojedinostima. Ali to mi treba oprostiti. Moj prijatelj nije nikada davao objašnjenja. Vjerovao je, možda, da mu ličim. Ali ja, nažalost, ne vidim ovcu kroz sanduk. Ja sam, možda, pomalo kao i odrasli. Mora da sam ostario.