Prve pesme objavila je u časopisu Misao 1920. godine, a kasnije ih je objavljivala u mnogim drugim časopisima. Godine 1924. objavila je svoju prvu zbirku pesama pod nazivom Pesme, koja je doživela izuzetan uspeh. U svojim pesmama se bavila temama ljubavi, prijateljstva, života i smrti, a izdvajala se po jednostavnosti i jasnoći jezika.
Studiji i početak karijere
Nakon završetka studija, radila je kao profesor srpskog jezika i književnosti u nekoliko gimnazija u Srbiji, a kasnije i na Filološkom fakultetu u Beogradu. Učestvovala je u aktivnostima Jugoslovenskog PEN centra, a kasnije i postala njegova predsednica.
Pored poezije, pisala je i prozu za decu, kao i eseje o književnosti. Među njenim najpoznatijim delima su pesme Krvava bajka, Tražim pomilovanje, Đački rastanak, Zavičaj, kao i zbirke pesama Nove pesme, Pesnik i zavičaj i Sabrane pesme.
Smrt jednog velikana
Umrla je u Beogradu 11. februara 1993. godine u 95. godini života. Ostavila je neizbrisiv trag u srpskoj književnosti i bila je jedna od najomiljenijih pesnikinja među čitaocima u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji.
Pesma Đački Rastanak
Đački rastanak je jedna od najpoznatijih pesama Desanke Maksimović, koja je objavljena u zbirci pesama “Tražim pomilovanje” 1943. godine. Ova pesma govori o oproštaju đaka od svog nastavnika i školskih drugova, a često se tumači kao metafora za životne rastanke i prolaznost.
Pesma počinje opisom proleća i radosnih dečjih glasova koji odzvanjaju školskim dvorištem. Đaci su veseli jer se bliži kraj školske godine, ali i tužni jer se rastaju od svog nastavnika. Pesma je napisana u formi dijaloga, gde nastavnik govori đacima o tome da je došlo vreme za rastanak i da će se svi sresti u životu opet.
Maksimovićeva u ovoj pesmi prenosi emociju oproštaja i sete za nečim što se završava. Pored toga, pesma naglašava važnost prijateljstva i međusobne podrške u teškim trenucima života.
Kao jedna od najpoznatijih srpskih pesnikinja, Desanka Maksimović je svojim delima ostavila neizbrisiv trag u srpskoj književnosti. Njeni stihovi su puni emocija i dubokog razumevanja ljudskog duha, a Đački rastanak je jedna od pesama koja se i danas često čita i citira.
Krvava bajka
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške…
i tako redom.
Misli su im bile pune
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.
1941. — 1945.
Tražim Pomilovanje
Tražim pomilovanje za zgužvane misli
Za one koji su se izgubili
i svoje srce stisli.
Za one koji klecaju pod teretom svog bremena
I koji ne znaju da za sve treba vremena
Za one koji hoće da na prečac postignu mnogo.
Tražim pomilovanje za one koji beže od života
I koji su zaslepljeni idejom
Da postoji divota
Jedino izvan naše planete
Za one koji beže kao dete
Kad se pred njima ukaže problem
Kojem u oči treba pogledati.
Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumeju
Nije zato što ne umeju
Već zato što su se udaljili od sebe
I što njihovo srce težak teret grebe
Što su ga sami sebi natovarili.