Zbog nezadovoljstva životom u selu i težnjom ka boljem životu, 1850. godine odlazi u Beč, gde radi u knjižari i ateljeu, a potom odlazi u Peštu, gde upoznaje pisce Jánosa Aranya i Sándora Petőfija, koji su na njega ostavili veliki uticaj.
Po povratku u Srbiju 1854. godine, Đura Jakšić se posvetio književnom radu, a njegova poezija se odlikovala jakim ličnim pečatom, autentičnošću i izrazitim emocionalnim nabojem. U njegovim delima se ogledaju unutrašnji konflikti i borba za ličnim identitetom, a njegova poezija je karakteristična po zrelom izrazu, izgrađenim metaforama i snažnoj emocionalnoj ekspresiji.
Pored poezije, Đura Jakšić se bavio i slikarstvom, a njegova dela su bila izložena na brojnim izložbama u Srbiji i inostranstvu. Bio je jedan od najznačajnijih srpskih slikara 19. veka, a njegova umetnost se odlikuje prefinjenom tehnikom, harmoničnom kolorističkom ravnotežom i temama iz srpske narodne tradicije.
Đura Jakšić je umro u Beogradu 16. novembra 1878. godine, a njegovo delo je ostavilo neizbrisiv trag u srpskoj književnosti i umetnosti. Danas se smatra jednim od najvećih srpskih pesnika, čija poezija i slike se čitaju i izlažu širom sveta.