Dragoslav Mihailović

Biografija Autora - Sve Knjige

“Bolje je i kurjak biti negoli čovek, veruj mi. Nema ti od čoveka ništa grđe na svetu. Grđe od čoveka je, opet, jedino čovek.”
Dragoslav Mihailović (1930 - ) pisac autor književnik

Dragoslav Mihailović, ili Mihajlović je srpski pisac, scenarista, romansijer i dramaturg. Takođe je i redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Njegov književni rukopis obuhvata romane, pripovetke i drame. Dobitnik je mnogobrojnih književnih nagrada i priznanja, a dela su mu prevođena na nekoliko evropskih jezika. Trenutno živi i radi u Beogradu. Rođen je 17. novembra 1930. godine u Ćupriji, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.

Školovanje

Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a u gimnaziji je bio pod lupom od strane Upravom državne bezbednosti. On je tvrdio da je došao u sukob sa Upravom državne bezbednosti jer se pobunio i stao u odbranu svojih drugova koji su uhapšeni zbog viceva koji su se smatrali izdajničkim. Nakon završetka školovanja u gimnaziji upisao je jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Komunistička partija

Kandidovao se za člana Komunističke partije Jugoslavije, ali je izbačen 1949. godine, zbog izjave da je partija kriva za likvidaciju Saveza komunstičke omladine Jugoslavije i da je Josip Broz Tito bio američki špijun. Godinu dana kasnije, tačnije 15. septembra 1950. godine je uhapšen, a na Goli otok je prebačen 28. februara 1951. godine. Tamo je bio zarobljenik godinu dana, a jugoslevnsku književnost i srpskohrvatski jezik je diplomirao 1957. godine. Zbog svog dosijea i prošlosti teško je nalazio posao u struci, što ga je primoralo da radi raznorazne druge poslove i da piše.

Književni početci i kasnija autorska karijera

Svoju prvu knjigu Dragoslav Mihailović je objavio 1967. godine. To je bila zbirka pripovedaka pod imenom “Frede, laku noć”, među kojima su se istakle “Boginje”, “Putnike” i “Lilika”. Za ovu knjigu se govorilo da je bila potrebno osveženje jugoslovenskoj literarnoj sceni tog vremena. U pripovetkama se oseća sukob ideološke protiv poetičke struje, podstaknute Mihailovićevim iskustvom sa režimom i vlastima. Mnogi književni istoričari i kritičari se slažu i tumače da je knjiga veoma bliska savremenom realizmu i da nameće dva pitanja – ko je odgovoran za ono šta se njemu dešava i da li čovek ima mogućnost izbora? Iste te godine knjiga je nagrađena Oktobarskom nagradom Beograda, a književna publika je bila oduševljena. Nikola Jeftić je po scenariju Dragoslava Mihailovića godine 1981. režirao film “Frede, laku noć”, u kome su glavne uloge tumačili Predrag Laković, Čedomir Petrović, Stanislava Pešić i Olga Spiridonović. Svoj drugi roman “Kada su cvetale tikve” Dragoslav je objavio 1968. godine. Glavnu ulogu romana imao je beogradski bokser Ljuba Sretenović, poznatiji kao Ljuba Vrapče ili Šampion. Kroz život glavnog junaka, Dragoslav je obradio nekoliko, do tada zabranjenih i neobrađenih tema koje muče jugoslovensko društvo, kao što su policijska brutalnost i tortura, roblje na Golom otoku i slično. Uprkos svemu tome, i ova knjiga je dobila veoma pozitivne komentare i kritike od publike, zbog čega je dovio poziv od Bojana Stupice, upravnika Jugoslovenskog dramskog pozorišta da je izvodi u pozorištu.

I tako se premijera ove predstave održala 6. oktobra 1969. godine u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Samo desetak dana nakon premijere, predstava je uklonjena sa repertoire zbog navodnog istorijskog izvitoperivanja činjenica i dešavanja neposredne prošlosti. Tito je 25. oktobra govorio u Zrenjninu o ovom komadu i predstavio je Mihailovića kao izdajnika, a njegov rad kao besmislicu. Njegova ostvarenja, zbirka “Frede, laku noć” i roman “Kada su cvetale tikve” koja su bila nagrađena, vrlo brzo su povučena iz knjižara i biblioteka širom zemlje, a Dragoslav Mihailović je stekao status “persona non grata”, odnosno status nepoželjne osobe. Takođe mnogi koji su učestvovali u podržavali njegov rad bili su oštećeni. Glavni glumac u predstavi, Miša Janketić ostao je bez Ordena reda koji mu je bio dodeljen, reditelj predstave Boro Drašković je dobio otkaz i trideset godina posle toga i dalje nije radio u pozorištu. Krajem maja 2014. godine, premijerno je izvedena predstava “Kada su cvetale tikve” u Beogradskom dramskom pozorištu u režiji Bobana Skelića.

Glavna uloga pripala je Milošu Bikoviću, Vrapčetovu majku igrala je Danica Ristovski, Srđan Dedić je imao ulogu oca, a sestru je igrala Anja Alač. Ukupno je 22 glumca igralo ovu predstavu. Dragoslav Mihailović je 1975. godine objavio prozni ciklus pod imenom “Petrijin venac”. Ova priča prati tragičnu sudbinu Petrije, iz rudarskog mesta u Srbiji. Delo je upečatljivo po tome što je pisac uspeo da uvede i uključi čitaoca u samu radnju, čime nije dozvolio da se stranice samo pasivno listaju. Iste godine, Dragoslav Mihailović dobija Andrićevu nagradu za ovo delo. Ubrzo nakon toga, jedna žena iz mesta Ravna reka u blizini Despotovca optužila je Dragoslava da je on ukrao njenu životnu priču, i iskoristio je za svoju knjigu. Čitav proces trajao je ukupno trinaest 13 godina, ali njegova krivica nikada nije dokazana. Srđan Karanović je 1980. godine režirao film “Petrijin venac” po piščevom tekstu.

Glavne uloge pripale su Mirjani Karanović, Darinki Živković, Pavle Vujisiću, Draganu Maksimoviću. Film je osvojio nagradu za najbolji film, Zlatnu arenu, na Festivalu u Puli. Dragoslav Mihailović svoj drugi roman objavljuje 1983. godine, pod naslovom “Čižmaši”. Priča je smeštena u periodu pred sam početak Drugog svetskog rata, gde glavni lik Živojin M. Stanimirović, poznatiji kao Žika Kurjak, predstavlja svoju priču o usponu u vojsci Kraljevine Jugoslavije i kasnije njegov pad, skandal u kom je učestvovao koji ga je doveo do tog pada. Delo je obogaćeno kako fiktivnim, tako i dokumentarnim elementima koji uvode čitaoca u žustro vreme srpske istorije. Roman je osvojio NIN-ovu nagradu 1984. godina, a prema anketi Narodne biblioteke Srbije bio je najčitanija knjiga iste godine.

Dejan Zečević je nakon trideset godina režirao seriju, pod istim imenom i tekstu Dragoslava Mihailovića. Serija je premijerno prikazana 17. oktobra 2015. godine, i imala je 12 epizoda. Scenario je adaptirao Đorđe Milosavljević, a glavne uloge su imali Miodrag Dragičević, Mladen Sovilj, Miodrag Radonjić, Sloboda Mićalović, a sporedne uloge imali su poznati glumci poput Dragana Bjelogrlića, Bogdana Diklića i Aleksandra Berčeka. Mihailović počinje da piše priču o Golom otoku 70-ih godina prošlog veka. Verovao je da će se neko posvetiti ovoj teškoj priči i temi, ali kako se to nije dogodilo, odlučio je da sam ispriča ovu priču. Inspiracija je proizašla iz njegove lične gologte koju je preživeo na Golom otoku, pedestih godina prošlog veka, ali i u knjizi ruskog pisca Aleksandra Solženjicina pod imenome “Arhipelag Gulag”.

On je ovaj dokumentarni serijal pisao 37 godina, sa prekidima, gde se u međuvremenu posvećivao drugim delima. U ovim knjigama, Mihailović je koristio novinarsku formu, gde je priču o Golom otoku prikazao kao razgovor sa ljudima koji su preživeli boravak tamo. U pet knjiga je preneo sva svedočenja, a poslednja knjiga je objavljena 2012. godine. Dragoslav Mihailović se ističe kao jedan od  najznačajnijih pisaca 20. veka. Bez obzira na to što su njegova dela bila zabranjivana, ona su sada deo obrazovanja kao školske lektire. Mnoga dela su pretočena u predstave, serije i fimove, i prevođena na mnoge svetske jezike. Mihailović je član Odbora za proučavanje političkih progona u Srbiji i za Goli otok, kao i Odbora za Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika Srpske akademija nauka i umetnosti (SANU). 28. Januara 2020. godine u Andrićgradu, Emir Kusturica uručio je Dragoslavu Mihailoviću “Veliku nagradu Ivo Andrić” za životno delo. 

Bibliografija 

  • Frede, laku noć (1967) 
  • Kad su cvetale tikve (1968) 
  • Petrijin venac (1975) 
  • Čizmaši (1983) 
  • Uhvati zvezdu padalicu (1993) 
  • Gori Morava (1994) 
  • Goli otok (1990–1995)
  • Odlomci o zlotvorima (1996) 
  • Zlotvori (1997) 
  • Kratka istorija satiranja (1999) 
  • Jalova jesen (2000) 
  • Crveno i plavo (2001) 
  • Treće proleće (2002) 
  • Vreme za povratak (2006) 
  • Majstorsko pismo (2007) 
  • Goli otok IV (2011) 
  • Skupljač (2011) 
  • Goli otok, V (2012) 

Nagrade 

  • Oktobarska nagrada Beograda (1967)
  • Andrićeva nagrada (1976)
  • Zlatna arena za scenario u Puli (1978)
  • NIN-ova nagrada (1984) 
  • Nagrada Narodne biblioteke Srbije (1985)
  • Nagrada Bora Stanković (1994)
  • Nagrada Vukove zadužbine (1994)
  • Zlatni suncokret (2010)
  • Kočićeva nagrada (2011)
  • Nagrada  „Skender Kulenović – Književni vijenac Kozare“ (2020)
  • Velika nagrada Ivo Andrić (2020) 

Koje je tvoje mišljenje o knjizi ili autoru? Podeli iskustvo sa ostalim čitaocima!

Ostavi ocenu i pomozi drugima*