Udovica Goseg, obeshrabrena i potištena lica, poče iznova računati. Odjednom oslušne. Vani, u hodniku, okrenuo se ključ u bravi. Za samo nekoliko trenutaka uñe u sobu vitka djevojka. Tako odjevena u jednostavnu haljinu od tamnoplave vunene tkanine, djeluje u njoj elegantno i lijepo poput slike, tako da su udovičine oči zablistale od majčinskog ponosa.
— Sreća što si ovdje, dijete. I opet sjedim pred svojom bilježnicom i ne mogu izići na kraj s računima.
Gabrijela Goseg pridje majci i preko njezinih ramena pogleda u malu bilježnicu. Njezino se ozbiljno mlado lice pametnih očiju na trenutak smračilo. Ali odmah se zatim ljubazno nasmiješi majci.
— Nemoj se neprestano mučiti s računanjem, mama. Tako se ništa neće promijeniti! Očigledno je da trošiš samo za ono najnužnije, a ono. što preostaje neće se umnožiti napornim izračunavanjem.
