Pogledala je u Ralfovo lice. Promatrao ju je s oboţavanjem, a to je u njoj izazvalo osjećaj griţnje savjesti. Ona mu na njegove osjećaje nije mogla uzvratiti onako kako je ţeljela, a to ju je nerijetko dovodilo u nedoumicu. Upravo su u tom trenutku razgovarali o vjenčanju koje se trebalo dogoditi za nepuna tri mjeseca.
– Ne čini li ti se da je to premalo ljudi? – Ralf ju je pogledao s čudnim izrazom lica.
– Ne – Julia je odmahnula glavom. Ona nije bila pobornik nikakvih glamuroznih predstava, niti je ţeljela stotine ljudi na vjenčanju. To je trebao biti intimni trenutak u krugu obitelji, a kako joj se činilo, Ralf će pola grada pozvati na taj dogadjaj, što joj nimalo nije odgovaralo.
– Ja se ne slažem s tobom – Ralf je rekao. Promatrao je njeno lice. Nekoliko trenutaka nije skidao pogled s njega. . – Što je? – zabrinutost se osjećala u njegovom glasu.
– Ne izgledaš kao da uživaš u svemu ovom – njegov je zaključak bio vjeran odraz njenog raspoloženja.
– Samo želim da sve to bude iza nas – Julia je prošaputala.
– Tek kada budeš moja supruga – uhvatio je njenu ruku i blago je stisnuo.
