Smatramo jednostavnim da “ljubav” bude smještena u jedan odjel našega uma, a “razbor” i “znanje” u neki drugi odjeljak našega uma. Mi svoje profesionalno znanje odvajamo od religijskih uvjerenja i praksi. Sa Rumijeva gledišta motreno, to je duboko pogibeljna šizofrenija. Kada bi Rumi bio tu da osmotri našu situaciju, kazao bi nam kako je potraga za znanjem obaveza svakog onog ko želi steći istinski status i podložiti se Bogu, i da niko ne može voljeti Boga bez poznavanja Boga. Ljudi bi, najprije, morali pristupiti učenju osnova svetoga teksta, teologije, prava i filozofije, a potom bi mogli učiti kako da vole.
Moj cilj kod pisanja ove knjige je, ukratko, da objasnim temelje – ne svojim jezikom, već onim Rumijevim. Jedan od razloga Rumijeva univerzalnog poziva je taj što se on nije obraćao znanstvenicima, nego radije običnim ljudima svoga vremena. On je, jamačno, imao mnogo obrazovanih učenika, ali su većina njegovih pristalica bili obični ljudi
uključeni u svakidašnji životni tok.
