Njeno razmišljanje je prekinuo nečiji dubok, prodoran, melodičan i veoma prijatan glas. Mahinalno je pogledala u tom pravcu i osjetila kako joj žmarci prolaze duž kičme. Muškarac je bio visok, širokih ramena i kao ugalj crne kose. Skarlet ga je gledala kao opčinjena, svjesna da u životu nije vidjela privlačnijeg muškarca.
Pogled mu je bio spušten tako da nije ,ogla da vidi boju njegovih očiju. Usne, najsenzualnije koje je ikada vidjela, pomjerao je dok je izgovarao riječi, a ona je poželjela da ih osjeti na svom tijelu. Mora da sam poludjela, pomislila je. Lice mu je bilo mirno, bez grimase, skladno, poput njegovih tek primjetnih pokreta ruku i njega samoga. Zadivljena njegovom pojavom, Skarlet nikako nije mogla da se koncetriše na smisao njegovih riječi. Ko zna iz kog razloga, vjerovala je da su savršene, mudre i da ih vrijedi čuti.
