Koncem 1793. upoznao je, zaprosio i oženio Luciju Usignuolo, sedamnaestogodišnju kćer bogatog firentinskog plemića. Društveni krugovi bili su zapanjeni. Ballisteri su svoju krvnu lozu mogli pratiti unatrag sve do saksonskih vremena. Sedam stoljeća ranije jedan je od njih oženio normansku damu i kao nagradu od Williama I. primio titulu baruna. Otad više nijedan Ballister nije oženio strankinju. Zajednica je zaključila da se markizu od Daina od tuge poremetio um.
Ne mnogo mjeseci kasnije i sam je lord počeo sumnjati da ga je nešto raspametilo. Oženio je, pomislio je, veoma lijepu crnokosu djevojku koja ga je gledala s divljenjem i smiješila se i slagala sa svakom riječju koju je izgovorio. A oženio je zapravo, otkrio je to, usnuli vulkan.
Tinta s potpisa na vjenčanom listu još se nije bila osušila kad je počela eruptirati. Bila je razmažena, ponosita, naprasita i nagle ćudi. Bila je bezobzirno ekstravagantna, govorila previše i preglasno, i izrugivala se njegovim zapovijedima. Najgore od svega zaprepastilo ga je njezino neobuzdano ponašanje u krevetu.
