Svojevremeno sam bila katolkinja, pa bi se moglo reći da sam uvijek bila sklona anđelima. Možda je to počelo s molitvom koju sam naučila kao mala:
Anđele Božji, čuvaru dragi
ljubav Božju ti mi daješ
Budi uz mene
svijetli i čuvaj, vodi me i vladaj.
Moje zanimanje za anđele nastavilo se i kroz moj protestantsko židovsko-episkopalni odgoj. (Nisam li rekla da sam katolkinja? Bila sam, ali prije toga bila sam protestantkinja, Židovka i episkopalka – u život sam krenula kao živa teološka studija.) S godinama, mom zanimanju za anđele pridružile su se dvije stvari veće od dječjih molitvi i priča s vjeronauka. Kao prvo, otkako pamtim, moji duhovni vodiči stalno su se oslanjali na ta nebeska bića. Drugo, u vidovnjačkoj praksi čula sam priče bezbrojnih ljudi o njihovim iskustvima s ruba smrti, astralnim projekcijama, ili čak regresijama u prošle živote koji su uključivali ta predivna svjetlosna bića koja su ih vodila, dočekivala i bdjela uz njihovu postelju.
