I sad je Emma znala. To nestašno, golicavo milovanje pripadalo je samo jednom muškarcu. Muškarcu koji je tono znao kakav joj to nemirni užitak pruža. Znala je, ali sledila se… sledila se u ovom trenutku, u ovom arobnom vrtu. Ovo se nije dogaalo u stvarnom svijetu. U stvarnom svijetu ona to ne bi željela.
Nije shvatala kako se to može dogafjati, ali nije joj niti bilo potrebno da shvati. Što god da se dogaalo, pripadalo je nekoj drugoj razini gdje je sve bilo paradoksalno, a paradoksalno je imalo smisla.
Usne su mu se pomaknute s njezina uha na njezin vrat. Jezik mu je povukao vlažnu, draškavu liniju od male kvrge na vrhu njezine kralješnice do plitke brazde u podnožju njezine lubanje. Emma je zadrhtala od naslade. Kliznuo je rukama oko njezina tijela…
