Iz knjige:
“Dame i gospodo…” hostesa se obraćala punoj sali Paviljona Dofen Američkog fakulteta u Parizu. “Našeg večerašnjeg gosta ne treba predstavljati. Autor je brojnih knjiga: Sinbiologija tajnih sekti, Umjetnost Iluminata, Izgubljeni jezik ideograma, a kada kažem da je napisao knjigu o Religijskoj ikonografiji, to mislim doslovno. Mnogi od vas koriste njegove udžbenike na predavanjima.” Studenti u publici oduševljeno su potvrđivali. “Planirala sam da ga večeras predstavim kroz njegovu impresivnu biografiju. Međutim…” Vragolasto je pogledala Langdona, koji je sjedio na pozornici. “Jedna osoba iz publike mi je upravo osigurala legitimaciju mnogo, recimo, intrigantniju.” Podigla je primjerak Bostonskog magazina. Langdon se zgrči. Odakle joj do đavola to?
Hostesa počne da čita odabrane odlomke iz priglupog članka, i Langdon osjeti kako sve više i više tone u stolici. Trideset sekundi kasnije, publika se cerila a žena nije pokazivala namjeru da odustane. “A odbijanje gospodina Langdona da javno govori o svojoj neuobičajenoj ulozi u prošlogodišnjoj konferenciji u Vatikanu sasvim sigurno mu garantira dodatne poene na našem origo-metru.” Hostesa je podbadala publiku. “Želite li da čujete još?” Neka je netko zaustavi, molio se Langdon dok je ponovno zaranjala
u članak. “Iako se profesor Langdon ne bi mogao nazvati zgodnim komadom poput nekih naših mlađih odabranika, ovaj znanstvenik od svojih četrdeset-i-nešto godina ima više učenjačke privlačnosti nego stoje uobičajeno. Njegova upečatljiva pojava naglašena je neobično dubokim baritonom, koji njegove studentice opisuju kao ‘čokoladu za uši’.” Smijeh se prolomi salom.
