Visoko iznad autoceste djevojka je zgrabila ogradu nadvožnjaka. Gotovo se poskliznula pokušavajući stati na uzak rub i na trenutak ju je preplavila panika dok se pokušavala za nešto uhvatiti i održati ravnotežu. Vjetar je bio jak. Promet ispod nje samo zujanje, brza rijeka automobila i svjetala. Ruke su joj se smrzavale, prsti trnuli i grčili se. Zlatni privjesak u obliku zmije na njezinoj ključnoj kosti svjetlucao je čak i u mraku.
Sve je doživljavala kroz maglu — mrak pred očima i svoje mračne misli. Bila je sekundu od skoka. Mogla je osjetiti tamu kako joj kola tijelom.
A zatim je skočila. Letjela je. Padala. U trenutku je shvatila da se ne može predomisliti.
Osjetila je probadanje u plućima. Nije mogla disati. Ledeni zrak kovitlao se oko nje, a tijelom joj se širio užas.
Zagrebla je u prazno. Zavrištala je.
