To je činjenica koja traži podrobnije objašnjenje. Jer, zadržati suvremenost kroz gotovo cijelo jedno stoljeće, u doba kad se preobrazbe svih grana ljudskih djelatnosti dešavaju tako brzim tempom, nije nešto što bi bilo samo po sebi razumljivo. Štoviše, naučeni smo da u mogućnost nečega takvog i posumnjamo. Već i sam naslov “Kako se stječu spoznaje viših svjetova?” djeluje odbojno jednom dijelu naših suvremenika ili je podoban da senzacionalistički pobudi zanimanje drugih, skolonih fantastici, nečemu odvraćenom od života.
Valja naglasiti da se pod tim “višim svjetovima” ne radi ni o kakvim drugim galaksijama, već o svjetovima koji su sastavnica našega svakodnevnog života, njena srž i nezamjetna osnova… Riječ je o putu odgonetavanja zagonetki našega vlastitog življenja koje predstavljaju upravo onaj neizbježni ostatak naših gorostasnih tehničkih uspjeha u nadvladavanju svijeta osjetilne nam danosti. Proširili smo ga jednim subprirodnim i supraprirodnim svijetom mikroskopskih i teleskopskih vrijednosti. Tim više, u odnosu na prošla doba, odzvanja zov opominjući nas: Upoznaj samog sebe! Čovjek sam kao zagonetka i ključ odgonetke stoji kao zahtjev danas još sudbonosnije nego prije.
Na početku 20. stoljeća Rudolf Steiner proročki ukazuje na put kojim čovjek u nutrini treba kročiti želi li izaći iz bespuća u koje upada nošen isključivo svijetom tehnike.
Stoga se ova knjiga, bolje rečeno vježbenica, ima uzeti kao štivo iz područja duševne higijene, profilakse za zdravo življenje, a njeno čitanje, proradivanje kao rad na samom sebi u vidu vlastite preobrazbe. Preobrazbe s dalekosežnim sudbonosnim posljedicama kozmičkih razmjera.
