Gabriel Garsija Markez – Gabriel García Márquez

Biografija Autora - Sve Knjige

Strani Naziv: Gabriel Garcia Marquez (06.03.1927 - 17.04.2014)

Sto Godina Samoće Od Gabriel Garsija Markez
Sto Godina Samoće Od Gabriel Garsija Markez
Ljubav U Doba Kolere Od Gabrijel Garsija Markes
Ljubav U Doba Kolere Od Gabrijel Garsija Markes
Skandal Veka I Drugi Tekstovi Od Gabrijel Garsija Markes
Skandal Veka I Drugi Tekstovi Od Gabrijel Garsija Markes
Pukovniku Nema Ko Da Piše Od Gabrijel Garsija Markes
Pukovniku Nema Ko Da Piše Od Gabrijel Garsija Markes
“Ono što je važno u životu nije ono što vam se dešava, već ono čega se sećate i kako se sećate.”
Gabriel Garsija Markez pisac književnik

Gabrijel Garsija Markes bio je kolumbijski pisac, povezan sa žanrom narativne fantastike magičnog realizma i zaslužan za oživljavanje latinoameričkog pisanja.

Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982. godine za delo koje je uključivalo romane kao što su “Sto godina samoće” i “Ljubav u vreme kolere”.

Magični realizam je vrsta narativne fikcije koja spaja realističnu sliku običnog života sa fantastičnim elementima. Duhovi šetaju među nama, kažu njegovi praktičari: Garsija Markes je pisao o ovim elementima sa iskrivljenim smislom za humor i iskrenim i nepogrešivim proznim stilom.

Gabrijel Hose de la Konkordija Garsija Markes (poznat kao “Gabo“) rođen je 6. marta 1927. u gradu Arakataka u Kolumbiji blizu obale Kariba. Bio je najstariji od 12 dece; njegov otac je bio poštanski službenik, telegrafista i putujući farmaceut, a kada je Garsija Markes imao 8 godina, njegovi roditelji su se odselili da bi njegov otac mogao da nađe posao. Garsija Markesa su ostavili da ga odgajaju baka i deda po majci u velikoj ruševnoj kući. Njegov deda Nikolas Markes Mehia bio je liberalni aktivista i pukovnik tokom hiljadudnevnog rata u Kolumbiji; njegova baka je verovala u magiju i punila glavu svog unuka sujeverima i narodnim pričama, plesnim duhovima i duhovima.

U intervjuu objavljenom u Atlantiku 1973. godine, Garsija Markes je rekao da je oduvek bio pisac

Svakako, svi elementi njegove mladosti bili su utkani u fikciju Garsije Markesa, mešavinu istorije i misterije i politike koju je čileanski pesnik Pablo Neruda uporedio sa Servantesovim “Don Kihotom“. Garsija Markes se školovao na jezuitskom koledžu i 1946. godine je počeo da studira pravo na Nacionalnom univerzitetu u Bogoti. Kada je urednik liberalnog časopisa “El Espektador“ napisao mišljenje da Kolumbija nema talentovanih mladih pisaca, Garsija Markes mu je poslao izbor kratkih priča, koje je urednik objavio kao “Oči plavog psa“.

Kratak nalet uspeha prekinut je ubistvom kolumbijskog predsednika Horhea Elisera Gaitana

U haosu koji je usledio, Garsija Markes je otišao da postane novinar i istraživački reporter u karipskom regionu, uloga od koje nikada neće odustati. Godine 1954. Garsija Markes je objavio priču o mornaru koji je preživeo brodolom razarača Kolumbijske mornarice. Iako je olupina pripisana oluji, mornar je izvestio da se loše spremljena ilegalna krijumčarena roba iz SAD olabavila i zbacila osmoro članova posade.

Skandal koji je rezultirao doveo je do izgnanstva Garsije Markesa u Evropu, gde je nastavio da piše kratke priče i vesti i izveštaje u časopisima. Godine 1955. objavljen je njegov prvi roman “Oluja sa listovima” (La Hojarasca): napisan je sedam godina ranije, ali do tada nije mogao da nađe izdavača. Garsija Markes se oženio Mercedes Barča Pardo 1958. godine i imali su dvoje dece: Rodriga, rođenog 1959. godine, sada televizijskog i filmskog reditelja u SAD, i Gonzala, rođenog u Meksiko Sitiju 1962. godine, sada grafičkog dizajnera. Garsija Markes je dobio ideju za svoje najpoznatije delo “Sto godina samoće” dok se vozio od Meksiko Sitija do Akapulka.

Da bi to napisao, skrivao se 18 meseci, dok se njegova porodica zadužila 12.000 dolara, ali je na kraju imao 1.300 stranica rukopisa. Prvo špansko izdanje rasprodato je za nedelju dana, au narednih 30 godina prodato je u više od 25 miliona primeraka i prevedeno je na više od 30 jezika. Radnja je smeštena u Makondo, gradu zasnovanom na njegovom rodnom gradu Arakataci, a njegova saga prati pet generacija potomaka Hozea Arkadija Buendija i njegove supruge Ursule i grad koji su osnovali. Hose Arkadio Buendija je zasnovan na sopstvenom dedi Garsije Markesa.

Događaji u priči uključuju kugu nesanice, duhove koji stare, sveštenika koji levitira kada pije toplu čokoladu, ženu koja se penje na nebo dok pere veš, i kišu koja traje četiri godine, 11 nedelja i dva dana. U recenziji engleske verzije iz 1970. godine, Robert Keili iz Njujork Tajmsa rekao je da je to roman “toliko ispunjen humorom, bogatim detaljima i zapanjujućim izobličenjem da podseća na najbolje od Foknera i Gintera Grasa“. Ova knjiga je toliko poznata, čak ju je i Opra stavila na svoju listu knjiga koje morate pročitati. Garsija Markes je veći deo svog odraslog života bio u egzilu iz Kolumbije, uglavnom samonametnut, kao rezultat njegovog besa i frustracije zbog nasilja koje je zahvatilo njegovu zemlju.

Bio je doživotni socijalista i prijatelj Fidela Kastra: pisao je za “La Prensu” u Havani, i uvek je održavao lične veze sa komunističkom partijom u Kolumbiji, iako se nikada nije pridružio kao član.

Venecuelanske novine su ga poslale iza gvozdene zavese u balkanske države i on je otkrio da istočnoevropski narod živi u strahu daleko od idealnog komunističkog života. Više puta su mu odbijali turističke vize za Sjedinjene Države zbog njegovih levičarskih sklonosti, ali su ga domaći aktivisti kritikovali zbog toga što se nije u potpunosti posvetio komunizmu. Njegova prva poseta SAD bila je rezultat poziva predsednika Bila Klintona u “Martha's Vineyard”.

Godine 1975. na vlast je u Čileu došao diktator Avgustin Pinoče, a Garsija Markes se zakleo da nikada neće napisati novi roman dok Pinoče ne ode. Pinoče je trebalo da ostane na vlasti napornih 17 godina, a do 1981. godine Garsija Markes je shvatio da dozvoljava Pinočeu da ga cenzuriše. “Hronika jedne prorečene smrti“ objavljena je 1981. godine, kao prepričavanje stravičnog ubistva jednog od njegovih prijatelja iz detinjstva. Glavni junak, “veseo i miran, i otvorenog srca“ sin bogatog trgovca, je hakovan na smrt; ceo grad unapred zna i ne može (ili neće) to da spreči, iako grad zaista ne misli da je on kriv za zločin za koji je optužen: kugu nesposobnosti da deluje. Godine 1986. objavljena je “Ljubav u vreme kolere”, romantična priča o dvoje ljubavnika koji se sretnu, ali se ne povezuju više od 50 godina. Kolera u naslovu se odnosi i na bolest i na bes koji su dovedeni do krajnosti ratovanja.

Tomas Pinčon, recenzirajući knjigu u Njujork tajmsu, veličao je “zamah i prozračnost pisanja, njegov sleng i klasicizam, lirske nastavke i te zingere na kraju rečenice“.

Godine 1999. Gabrijelu Garsiji Markesu je dijagnostikovan limfom, ali je nastavio da piše do 2004, kada su recenzije “Sećanja mojih melanholičnih kurvi“ bile pomešane, zabranjen je u Iranu. Nakon toga je polako tonuo u demenciju, umro je u Meksiko Sitiju 17. aprila 2014. godine. Pored svojih nezaboravnih proznih dela, Garsija Markes je skrenuo svetsku pažnju na latinoameričku književnu scenu, osnovao Međunarodnu filmsku školu u blizini Havane i školu novinarstva na obali Kariba.

Garsija Markes je bio poznat po svojoj sposobnosti da stvori ogromne, do sitnice ispletene zaplete i kratke, čvrsto povezane narative na način njegova dva severnoamerička modela, Vilijama Foknera i Ernesta Hemingveja. Lak tok čak i najzamršenijih njegovih priča upoređen je sa pričama Migela de Servantesa, kao i njegova ironija i sveukupni humor.

Romaneskni svet Garsije Markesa je uglavnom onaj u provincijskoj Kolumbiji, gde se srednjovekovne i moderne prakse i verovanja sukobljavaju i komično i tragično.

Dela

  • 1947: “Oči plavog psa”
  • 1955: ”Oluja sa lišćem“
  • 1958: “Niko ne piše pukovniku“
  • 1962: ”U zlom satu“
  • 1967: “Sto godina samoće”
  • 1970: “Priča o brodolomcu”
  • 1975: “Patrijarhova jesen“
  • 1981: “Hronika jedne prorečene smrti”
  • 1986: “Ljubav u vreme kolere”
  • 1989: “General u lavirintu“
  • 1994: “Ljubav i drugi demoni”
  • 1996: “Vijesti o kidnapovanju“
  • 2004: “Sećanja mojih melanholičnih kurvi”

Koje je tvoje mišljenje o knjizi ili autoru? Podeli iskustvo sa ostalim čitaocima!

Ostavi ocenu i pomozi drugima*